Ovo naselje u Baranji smješteno je u bazenu rijeke Drave te posjetitelje privlači svojim prekrasnim prirodnim okruženjem i mediteranskom klimom, dok istovremeno ima ključnu ulogu u regiji s kulturnog, turističkog i gospodarskog aspekta.
Grad je izgrađen u zagrljaju Villányijskog gorja, oko dvorca koji dominira brdom što se uzdiže iz ravnice. Rimljani su se također rado naseljavali u blizini ovog gorja, podizali su vile, stambene objekte te obrađivali vrtove i vinograde. Na brdu rimske Serene (Siklós) stajala je kula stražara koja je nadzirala vojni put što je prolazio podno brda i vodio prema zapadu, a kojim su na područje Prekodunavlja (Dunántúl) nadirali narodi u vrijeme seoba, te kasnije tatarske i turske vojske. Ime naselja se u dokumentima prvi put spominje 1190. godine kao Suklos i Soklos, a povijest grada neraskidivo se ispreplela s poviješću dvorca.
Izložbe i programi u dvorcu, gradska kultura uzgoja vinove loze i vina, prirodne vrijednosti brda Tenkes, visoki crkveni tornjevi, kupalište s jedinstvenim uslugama te džamija iz turskog doba samo su neke od značajki koje posjetiteljima pružaju poseban doživljaj. Ovdje je sve spremno za odmor i zabavu, očekujemo Vas s ljubavlju!
Reformatorska crkva u Siklósu – prema lokalnoj tradiciji – stara je koliko i reformacija u Mađarskoj. Prema dokumentima, prvi reformatorski pastor u Siklósu bio je Mihály Siklósi (ili Szilvási), za kojeg se vjeruje da je rođen u ovom gradu, a kasnije se preselio u današnji Sátoraljaújhely, koji je u to vrijeme, baš kao i Siklós, bio posjed obitelji Perényi. Tamo je već 1522. godine propovijedao u duhu reformacije, nakon čega je nastavio svoj rad u Siklósu. Više od 200 godina kasnije, 1791. godine, položen je kamen temeljac za reformatorsku kamenu crkvu. Zahvaljujući potpori tadašnjeg posjednika, grofa Antala Batthyányja, crkva je dovršena 1806. godine. Posebna grofova klupa i danas se može vidjeti u crkvi.
Uz tvrđavu u Siklósu vrijedi posjetiti i džamiju Malkoč-bega koju je, kako joj i ime kaže, dao podići visoki turski dostojanstvenik Malkoč-beg između 1543. and 1565. godine. Krajem 1600-ih zgrada je preuređena u trokatnicu koja je služila kao stambeni objekt. Pretpostavlja se da je minaret, koji je pripadao džamiji, uništen u tom razdoblju. Tijekom 20. stoljeća njezino je stanje stalno propadalo, dok se preostala tri temeljna zida nisu stopila s okolnim zgradama.
Arheološka istraživanja džamije, za koju se vjerovalo da je uništena, započela su 1969. godine pod vodstvom Győzőa Gerőa i Ferenca Mendelea. Konzervatorska obnova započela je 1990. godine, a po završetku radova 1993. godine, zgrada je dobila nagradu Europa Nostra, koja se svake godine dodjeljuje za iznimna postignuća u obnovi spomenika kulture. Godine 1994. džamija je otvorena za posjetitelje te i danas radi u skladu sa svojom izvornom namjenom, a istovremeno služi i kao etnografski izložbeni prostor. Opremu džamije – tepihe, predmete od kositra i bakra – grad je dobio na dar od Etnografskog muzeja Turske Države. Središnji dio ove male crkve kvadratnog tlocrta je mihrab (molitvena niša), koji gleda u smjeru Meke. Zgrada je izvorno bila prekrivena kupolom, dok je danas krasi šatorasti krov smješten na osmerokutnom tamburu, a njezini unutarnji drveni ukrasi čine ovo zdanje jedinstvenim.
Srbi koji su se u XV. stoljeću naselili u Siklósu, podigli su crkvu od priloga vjernika. Ta je crkva izgorjela, a 1783. godine obnovljena je u današnjem obliku. Ikonostas i oprema ove građevine u stilu klasicizma (copf stil) izrađeni su oko 1800. godine. Desetljećima je bila u vrlo zapuštenom stanju, ali je danas ponovno otvorena za posjetitelje.
Crkva, izvorno posvećena svetoj Ani (majci Blažene Djevice Marije), prema pisanim izvorima ovdje je stajala već oko 1333. godine. Crkva je postala poznata po svojim izvornim gotičkim freskama koje su i danas vidljive. Zgrada samostana uz crkvu preuređena je u drugoj polovici 1970-ih godina u keramičku radionicu, u kojoj se ljeti organizira slobodna škola za osobe zainteresirane za umjetnost. Na tečajevima, koji obično traju tri tjedna, sudionici uz pomoć priznatih stručnjaka mogu upoznati različita područja keramičke umjetnosti.
Siklós nije samo grad od kulturnog i povijesnog značaja, već je poznat i po svojim ukusnim vinima. Arheološki nalazi dokazuju da je kultura uzgoja vinove loze bila raširena još u doba Kelta i Rimljana. Siklós je utemeljitelj prve vinske ceste u Mađarskoj, Vinske ceste Villány-Siklós, osnovane 1994. godine. U Siklósu – na obroncima brda Tenkes – dominiraju uglavnom bijela vina, a najraširenija sorta grožđa, koja je ujedno i vodeće vino Siklósa, jest Graševina (Olaszrizling). Osim toga, veliku popularnost uživaju i Chardonnay, Traminac (Tramini), Muškat (Muskotály) i Rajnski rizling. Naselje prednjači i u proizvodnji roséa i crnih vina, od kojih je najomiljenije crno vino Portugieser.
Siklós nije samo grad od kulturnog i povijesnog značaja, već je poznat i po svojim ukusnim vinima. Arheološki nalazi dokazuju da je kultura uzgoja vinove loze bila raširena još u doba Kelta i Rimljana. Siklós je utemeljitelj prve vinske ceste u Mađarskoj, Vinske ceste Villány-Siklós, osnovane 1994. godine. U Siklósu – na obroncima brda Tenkes – dominiraju uglavnom bijela vina, a najraširenija sorta grožđa, koja je ujedno i vodeće vino Siklósa, jest Graševina (Olaszrizling). Osim toga, veliku popularnost uživaju i Chardonnay, Traminac (Tramini), Muškat (Muskotály) i Rajnski rizling. Naselje prednjači i u proizvodnji roséa i crnih vina, od kojih je najomiljenije crno vino Portugieser.
Ako ste željni aktivnog odmora, vrijedi prošetati poučnom stazom „Čudesna bobičica”, koja polazi od podnožja svetišta i vodi izletnike stazom dugom 2,5 km. Putem možete dobiti informacije o prirodnim blagom brda Tenkes, kao i o flori i fauni šume uz pomoć informativnih ploča. Na poučnoj stazi nalazi se vidikovac, a na njezinu završetku uređeno je mjesto za odmor i loženje vatre.