Pečuh (Pécs)

Grad mediteranske atmosfere. Riznica znanosti, umjetnosti i sakralnosti. Grad koji se kupao u slavi i časti, bivao opljačkan i razrušen, a ipak je tijekom stoljeća rastao poput geoloških slojeva koji se talože jedan na drugoga. Ovdje su građene jedna uz drugu i jedna na drugoj brojne vrijednosti rimskog doba, srednjeg vijeka, turske okupacije, a potom i građanskog društva: gotičke, renesansne i barokne stambene kuće, kršćanske crkve i muslimanska molitvena mjesta, mesdžidi i džamije, kupališta i javne zgrade. Naslijeđe prošlosti seže sve do neolitika, jer je ovo područje oduvijek nudilo dobre uvjete za život doseljenim narodima, o čemu svjedoče brojna arheološka nalazišta.

Arheološka istraživanja grada Sopianae (rimskog Pečuha) i njegova groblja traju već stotinama godina. Na temelju pronađenih nalaza ocrtano je područje grada i groblja smještenog sjeverno od njega, na obroncima planine Mecsek. Zajednica Sopianae podigla je u 4. stoljeću značajan broj grobnih građevina (kapelica, grobnica, građenih grobova). Ovi su spomenici arhitektonski i umjetnički jedinstvena djela koja su od 2000. godine pod zaštitom UNESCO-ve svjetske baštine. Godine 2007. dovršen je Posjetiteljski centar Cella Septichora, gdje se kroz sustav povezanih grobnica na podzemnom arheološkom nalazištu mogu razgledati Grobnica s vrčem, grobnica Petra i Pavla, Oktogonalna grobna kapela te grobnice br. III, IV, XIX i XX.

Kulturna četvrt Zsolnay bila je najveća investicija projekta "Pečuh 2010. – Europska prijestolnica kulture", izgrađena u dvije godine na većem dijelu terena tvornice porculana Zsolnay. Zahvaljujući ulaganju od preko 11 milijardi forinti, oživjelo je 5 hektara površine manufakture. Ova revitalizacija jednog od najvećih tvorničkih kompleksa u srednjoj Europi podijeljena je u četiri dijela: Umjetnička četvrt (najvažniji su izložba o obitelji Zsolnay i zbirka Gyugyi, uz Mauzolej Zsolnay i Ulicu obrtnika), Kreativna četvrt (mjesto za kulturne institucije, ugostiteljstvo i festivale), Dječja i obiteljska četvrt (Planetarij, Galerija Pečuh i Lutkarsko kazalište Bóbita) te Sveučilišna četvrt u kojoj su smješteni fakulteti Sveučilišta u Pečuhu (npr. Umjetnička akademija).

Nakon seobe naroda, oko 1009. godine, Sveti Stjepan osnovao je biskupiju u Pečuhu. Zahvaljujući gospodarskom i kulturnom značaju naselja, 1367. godine, za vladavine kralja Ludovika Velikog, papa Urban potpisao je bulu o osnutku sveučilišta – čime je Pečuh postao sjedište prvog mađarskog sveučilišta. Sveučilište u Pečuhu i danas je vodeće intelektualno i znanstvenjsko središte. Razvoj grada očitovao se i u osnivanju tvornica: keramika Zsolnay, pjenušac Littke i orgulje Angster postali su svjetski poznati. Pečuh je privlačan prvenstveno zbog svog intelektualnog života, kulturno-povijesnih vrijednosti i specifičnog stila, zbog čega je s pravom 2010. godine nosio naslov „Europska prijestolnica kulture“.

Grad je diljem Europe poznat po svojim muzejima, bogatom umjetničkom životu i festivalima. Neki od najpoznatijih muzeja su: Riznica pečuške katedrale, Muzej Janus Pannonius, Etnografska izložba, Muzej Csontváry, Muzej Vasarely, izložba Amerigo Tot, Prirodoslovni muzej, Moderna mađarska galerija I. i II. te brojne galerije. U gradu koji ugošćuje Nacionalni kazališni susret, mnogi su gosti upoznali čuvenu pečušku gastronomiju i kušali poznato vino s planine Mecsek – cirfandli. Pečuh posjeduje iznimne karakteristike koje privlače brojne posjetitelje, bilo da su poslovni ljudi, znanstvenici, studenti, ljubitelji povijesti i umjetnosti ili putnici željni odmora.

Dodatne informacije: www.iranypecs.hu, www.pecs.hu, www.zsn.hu

Još znamenitosti